žileta, žileta! Gaće, pamučne, od ponedeljka do nedelje, imaš s imenom za svaki dan po jedne! Vidi, pipni! “Taj tipični, ritmični prodajni ton Romkinja moje mladosti bljesnuo mi je u glavi kad me je jučer jedna od njih zaustavila na placu .“Da ti gatam“, kaže, i unatoč protestu zablene se u moj dlan.“U tvom životu vidim dva muškarca“ otkrije mi.

Ja živnem, no onda se udarim po čelu - to mora da su ona dvojica usamljenih muških menadžera među prijavljenima na seminar sljedeći tjedan! Žene, žene, sinulo mi je, tog tjedna počinje nogometno prvenstvo, tko bi na to bio mislio! Nema šanse da nam ni ove, ni bilo kakve gaće iz prve rečenice pomognu u odvlačenju pažnje vlastitih ili tuđih muškaraca od upravo kupljenih LCD televizora, novih fotelja i kauča. Ma kakav seminar! Oni će uskoro, opremljeni crveno–bijelim kockicama na odjeći i kapama, upuzati u rupe iz kojih će izaći tek za 20-ak dana: kafiće, urede, fotelje, naslonjače, hotelske lobije…A za to vrijeme - by by, retoriko, logiko i razume!
Koliko se sjećam, bit će mlataranja rukama, nogama; hvatanja za glavu, uzvika, jauka, psovki, suza. Sve čista neverbalna komunikacija - vrijeme za emocije i instinkt. Nigdje strukture.
No, gledajmo stvar pozitivno. U trenucima euforije, kad padne gol, možda dojuri u kuhinju u kojoj za njega, sinove i 28 najboljih mu prijatelja upravo pečete 485. palačinku; možda Vas digne u zrak, zavrti, možda padne ničim zaslužena pusa k'o da sa ste Vi dali gol, a ne Rakitić, pa to, ajde, cijelom tom prvenstvu daje neki smisao. Nema tu verbalnog. Osim visokofrekventnih: „ajde“, „daj“, „zabij“, „šta čekaš“ te kreativnih verbalnih kombinacija miješanja životinjskoga svijeta s rodbinom, na porijeklo kojih logična objašnjenja može dati jedino Tomislav Ladan, teško da bi se tu našlo materijala za neku ozbiljnu retoričku analizu.Tako će i ovo nogometno prvenstvo pokazati da:
a) muškarci imaju emocije i
b) se emocija uglavnom izražava govorom tijela.
Neverbalna komunikacija odraz je onog iskonskog u nama, instinkta. Priznajem, dečki, jedan skok s kauča uz urlik i vatreno YESSSSS!! puno više govori od: „ Draga, neobično sam sretan što je Niko Kovač u 58.minuti sjajne igre dao gol lijevom nogom i tako ostvario prednost za nas, što će nama, jednoj maloj zemlji nastaloj nakon raspada Jugoslavije, omogućiti ulazak u polufinale…Stoga ću sad utisnuti cjelov svoj u tvoj desni obraz.“ Pa nije nogomet „Ponos Ratkajevih“!
Ipak, to emocionalno pražnjenje, taj PMS muškog svijeta koji slijedi svake 2 godine (računam i SP) neću si priuštiti u kući. Ja na trening, a vi kako znate…