Živjelo psovanje!?
Nova neverbalna komunikcija - cipelom u glavu
Obama – tako mu Bog pomogao!

Već duže vremena namjeravam napisati nešto o psovanju, tom tako prisutnom segmentu verbalne komunikacije u našoj svakodnevnici. Vječno na marginama socijalne i retoričke analize, ignorirana i prezrena u javnom govoru, psovka uglavnom izaziva zgražanje uljudne javnosti i intelektualne elite. Mora li biti tako? Konačno mi je danas iskrsnuo i konkretan povod. Čitam jutros forumsku raspravu na jednom internetskom portalu. Anonimnost komentatora na internetu omogućila je i razvila jedan slobodniji stil,  u kojem psovka, uvrede i prostačenje postaju standardnom komunikacijom. Svatko može svakoga ispsovati, pa i uvrijediti, olako okvalificirati, a da se nitko tomu ne čudi. Treba li psovku, i u kojoj mjeri, osuđivati? Psovka postoji odavna, nije ju izmislila ova generacija. Ona nas kao neka dosadna muha napada neprekidno, i samo se elitisti i pseudointelektualci prave da ne postoji, ili je guraju na margine izričaja. Ne i mi, retoričari! Psovke, kao i dijalekti, čine bogatstvo govornog jezika. Psovka nije samo „verbalno smeće“, ona ima i stilističku vrijednost. U svojoj osnovi s jedne je strane znak snažnog emocionalnog angažmana onoga koji je izgovara. S druge pak strane ona je simptom u našem društvu sve evidentnijeg siromašenja verbalnog izraza.
To je slučaj kada ona preraste u naviku i služi mnogome govorniku za popunjavanje stanki koje bi inače, s obzirom na njegov sasvim ogoljen i osakaćen rječnik, nastale u govoru, pa time prelazi u poštapalicu. Tako umjesto ovaj, dakle, znači, i inih vrlo čestih poštapalica koje koristimo u govoru, iz straha da ne nastane „neugodna tišina“, neki ljudi, (uglavnom oni oskudnoga rječnika), u nedostatku sadržajnijeg repertoara, ubace psovku. Zanimljivo je da smo mi južnjaci vrlo kreativni u smišljanju originalnih i nenadmašnih (da ne kažem nenadjebivih) jezičnih kreacija. Njihovu kreativnost najviše sam osvijestila prevodeći tekstove i govore s hrvatskoga na njemački jezik. Zamislite situaciju u kojoj bih se počesto nalazila: turist me moli da mu prevedem što kaže naš Stipe koji mu iznajmljuje kuću na moru. Stipe je naravno nešto ljut, izbacuje metaforičku kombinaciju u kojoj se nađu  kućnih ljubimac, majka, krv te nešto sakralnih motiva u neobičnoj seksualnoj kombinaciji. Nema veze, ispovijedit će se on u nedjelju. Fritz inzistira da mu prevedem. Stipe i dalje jezično kombinira. Ja u neprilici: nije Fritz glup, vidi on govor tijela. Dosjetim se kako ću ublažit dramu, svjesna da će se u njemačkom jeziku teško naći približno slikovita psovka: „ Ma, ništa, to Vam je nešto kao Vaš Donnerwetter!“. Gromovi i munje, rekao bi slavni Blek Stena (u stripovima moje generacije)!
Valja napomenuti da psovka  uz stilsku vrijednost ima i izrazito antistresno djelovanje na govornika  te da, nek mi čistunci oproste, može u blažem obliku biti vrlo duhovita i čak simpatična; izraz spontanosti, sažetak nekog kompleksnog sadržaja, opis duševnog stanja. Dakako, psovka kao kratak i efikasan način izražavanja, naši će redoviti čitatelji razumjeti, dobiva svoje retoričko mjesto  kao vrlo ekspresivna stilska figura, antistresni program, a repertoar psovki svakako je i odraz mentaliteta. Psuju tako, osim nas, svak na svoj način nemilice i Talijani i Srbi, i Mađari i braća Slovenci, Španjolci i Rusi, dok oni ne tako strastveno talentirani sjevernjaci, Norvežani ili Nijemci (ne znam kako je jadnim Dancima), umjesto besplatnih psovki na psihoterapeute i antistresne programe vjerojatno troše milijarde eura.
Ovu odu psovki koju mi, nadam se, nećete zamjeriti, završavam primjerom: moja prijateljica zaputila se prije 10 godina put New Yorka i ostvarenja svog američkog sna (i u tome uspjela). Kad sam je jednom pitala što joj najviše nedostaje tamo preko bare, kao iz puške je ispalila: “Psovanje. Kužiš, to moraš ventilirati na materinjem jeziku, jebo te. Uh,  evo, odmah mi je lakše!“
I da se vratim na forum s početka: od srca me nasmijao autor posta na internetu koji je, u žučnoj i vatrenoj raspravi o Obaminom inauguracijskom govoru, na sve te analize jezgrovito  poentirao:
„Jebo vas više Obama, da vas jebo!“

natrag