"Strast - jedini govornik koji uvijek uvjerava"  François de La Rochefoucauld (1613-1680), francuski kniževnik

Logos - ethos - pathos

Jeste se već ohladili od izbora, jesu se stišale strasti?

Naravno da nisu. Zanimljivo pitanje koje se nametnulo tokom izbora je pitanje karizme i strasti te koliku ulogu ona ima u našim životima, političkom govoru, biznisu, prodaji. Strasti je, naime, posvećen ovaj newsletter. Temi je kumovao, sasvim  neželjeno,  novoizabrani  hrvatski predsjednik Ivo Josipović, za kojeg se odmah po kandidaturi "posumnjalo" da mu nedostaju karizma, politički eros, strastvenost.
S jedne strane promptno su krenule metaforičke usporedbe njegovog javnog nastupa s raznim gastronomskim specijalitetima. Što god mi mislili o kreativnosti tih metafora, sviđale nam se ili ne - sigurno je jedno: i lignje i nogice u grahu doživotno su mi se ogadile. Što da sad npr. kuham petkom?
Od tog trenutka na raznim su forumima, blogovima, u tiskanim i elektroničkim  medijima, krenule rasprave postoji li uopće karizma i koliko je ona važna. Uskoro se, tipično za Hrvatsku, stvoriše dva tabora.
Obožavatelji  Ive Josipovića oči hoće iskopati svima koji zucnu protiv njegova lika i djela. Strastveno ga brane tvrdeći da strast nije važna!?!?. U žustrim i zapjenjenim raspravama doveli su stvar do apsurda tvrdeći da karizma ne postoji, da je politička strast koja rezultira energičnim, emocionalnim  nastupom potpuno  suvišna, da je njezina važnost predimenzionirana, da nam je dosta ekscentrika i ostrašćenih, agresivnih, neuračunljivih neandertalaca koji su godinama manipulirali nama. Ne treba nam, kažu, divljak koji lupa šakom po stolu, nego razuman, smireni intelektualac jer tiha voda. Bla, bla..

Hej, čekaj malo. Iako je i takvih neosporno bilo, ovdje se radi o logičkoj pogrešci isključivanja alternativa. Dakle, čini mi se ekstremno hrabro postaviti tezu da su karizmatičnost i strast u govorništvu svojstveni samo primitivnim, nekontroliranim i balkanskim likovima dok bi, je l'te, suhoparan pravnički govor bez energičnosti značio istovremeno nešto uljuđeno, zapadnjački, intelektualno!? To bi, ukratko, dragi čitatelji, značilo da su vrhunski govornici kao Martin Luther King, Vlado Gotovac, Kennedy, Gandhi, ljudi koji su pokrenuli mase, bili neznalice vođeni strašću, primitivci ispunjeni prezira vrijednim emocijama? Provjerite odmah na www.mocuvjeravanja.com pa mi javite da li i Vi to mislite.

Ne pristajem na to. Ne pristajem na tu vrstu intelektualnog ekstremizma koji isključuje činjenicu da je čovjek i emocionalno, a ne samo intelektualno biće i podsjećam na osnove antičke retorike - uvjeriti možete na tri načina: sadržajem (logos), vjerodostojnošću (ethos) i strašću, vjerom u ono što govoriš (pathos). Moć uvjeravanja leži samo jednim dijelom u sadržaju, nešto većim dijelom u vjerodostojnosti (da li živiš ono što govoriš) i najveći dijelom u strasti (pathos) - koliko goriš za to što govoriš!
I basta. Ako karizma, strast, ne postoji zašto onda o njoj govorimo? Cijenim kvalitete hrvatskog Predsjednika, volim slušati što govori. Ali mi srce ne zakuca na zvuk njegova glasa. Još ne.
Naravno da on to može. Onaj tko može razumjeti glazbu može savladati i vještinu uvjeravanja. Radi se o uštimavanju forme i sadržaja. O prekrasnoj kompoziciji koja ima note, ritam, tempo, pauze, zvuk. Za sada, on samo čita note. Želim čuti glazbu, izvedbu!

Neki će sad reći "pa što, ipak je pobijedio na izborima". To bi, naime, trebao biti argument u prilog tome kako Ivo Josipović ništa u svom nastupu ne treba mijenjati. Ali nije tako. Malo je nedostajalo pa da u drugom krugu ima retorički jačeg protivnika. Tada bi mu izražajnost, baš strast, bila onaj jezičac na vagi koji bi prevagnuo. Treba se pripremati za uvjeravanje Europe, hej.

Strast u biznisu

Tako je to u politici, tako je to u biznisu, tako je to u ljubavi.
Da nije strasti ne bi abdicirao kralj Edward VIII zbog Wallis Simpson i ne bi Rab imao najpoznatiju nudističku plažu koju je ovaj par proslavio. A da nije te plaže, priča se, ne bi bilo ni autorice ovih redaka. 

Bez poslovne strasti ne bi bilo ni poslovnih projekata kao što je ovaj:

O strasti prema poslu govore i naši PR-ovci: manjgura.hr
O strasti prema pisanju govorio je novinar Tomislav Klauški u jednom TV nastupu.
O strasti  prema glumi govore "svi kojima daske život znače".

"Najbolji govori su oni koji se nikad ne održe. Drugi po redu su oni oštri, dok su treća najpoželjnija vrsta govora oni kratki" rekao je Willy Brandt, bivši njemački  kancelar.

Potrudite se da vaši govori budu kratki. Svi znamo da je manje više. Stoga smo na našoj konferenciji "Moć uvjeravanja" ograničili trajanje govora na 20 minuta. Malo? Da, ali tko to ne može, nije zaslužio biti govornik na konferenciji o retorici(www.mocuvjeravanja.com). Bit će kratko, slatko, dinamično. Nikada nemojte započinjati govor riječima "prije nego što prijeđem na našu današnju temu želio bih samo još ispričati kratku povijest Hrvata od 7. stoljeća.".

A kako je ponekad teško skratiti tekst na zadanu mjeru, a da ipak zvuči suvislo, pokazuju sljedeći primjeri, naslovi u novinama koji će vas nasmijati:

Glas Istre: - Ubijena žena pucala na vojnike

Jutarnji: - U požaru izgorio prasac Vicko, krava Jagoda i čovjek Ivan

Jutarnji: - Krava propala kroz krov na glavu Turčinu koji je igrao domino

Večernji: - Zimbabveanska policija moli pogreško puštene zatvorenike da se vrate u zatvor

Naslovnica Slobodne: - Osmoškolci ubili boga u vjeoučiteljici

Jutarnji: - naslov: Žohar u saborskom restoranu, podnaslov: Gamad na ručku

24 sata: - Provalio u dječji vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu

Stres, kultura, bonton, potencija, svađa

Pola svog života provedemo na radnom mjestu. Da ne bismo stalno bili "na rubu živčanog sloma" ključna je zdrava atmosfera u kolektivu. A za to ste odgovorni i Vi. O zdravim i nezdravim emocijama u poslu na 1. međunarodnoj konferenciji o retorici i kulturi komuniciranja govorit će Vam Saša Petar, autor i koautor čak 18 poslovnih knjiga.

Institucija poput Beogradske filharmonije uspješna je onoliko koliko je uspješan njen direktor. A Ivan Tasovac najuspješniji je direktor Beogradske filharmonije u njenoj povijesti. Zašto? Tasovac kaže "zbog komunikacije".

Branka Kos-Pintar uvjerit će Vas da rečenice poput "Ljubim ruke, milostiva" nisu ni dekadentne ni smiješne, a kamoli suvišne. Dapače, društvo sve više negira koliko je bonton zapravo ključan za bilo koju vrstu odnosa. Eh, gdje je nestao gospon Fulir..

Govor je sadržaj, glas je forma. Da bismo bili uvjerljivi trebamo poraditi i na jednom i na drugom. Podjednako. Nekoliko jednostavnih vježbica s Dunjom Lakuš i možete očekivati nevjerojatne rezultate. Dečki, nemate pojma što "tibetanci" tek rade Vašoj potenciji...

Pojam konstruktivne svađe nije demagogija. Kad već sukobe ne možemo izbjeći, a, vjerujte, ne možemo, zašto ih ne bismo naučili okretati u svoju korist. Kako - reći će Vam Ljubica Uvodić Vranić, autorica priručnika "Kako se dobro posvađati".

Pitate nas zašto organiziramo konferenciju baš u vrijeme krize? Provodimo noći za kompjuterom, pišemo članke, newslettere?

 
Odgovor valjda znate - zbog strasti...