Dobar dan, poštovani čitatelji.

Ubrajate li se i Vi među one koji se, svakodnevno gledajući vijesti i razne televizijske emisije, žeste, ljute i ponekad (prerijetko) zabavljaju prateći verbalne duele naših političara s novinarima? Novinari su odavno prestali biti suhoparni, neprimjetni "ispitivači" iz pozadine. Oni su isto tako zvijezde kao i njihovi gosti, pa je njihovo retoričko umijeće čak i važnije od onog njihovih gostiju. Sve ćemo im oprostiti - egocentričnost, otkačenost, provokativnost, samo ako su u funkciji pronalaženja istine i traženja odgovora. Cijenimo ih ako su intrigantni i duhoviti, ali ne opraštamo im bahatost i neuljudnost. Ta verbalna igra naizgled suprotstavljenih strana inspiracija je za naš današnji newsletter.
Navodimo nekoliko primjera:

1. Prošle godine jedan je novinar upitao tadašnjeg njemačkog premijera:
"Gospodine premijeru, što ste ono nedavno rekli o politici obrazovanja?"
Schröder je odmahnuo glavom: "Ništa nisam rekao o tome".
"To znam", rekao je novinar, " ali kako ste to formulirali?"

2. Helmut Kohl dolazi u svoj prvi posjet Americi. Savjetnici za PR ga pripremaju za izvježbane američke novinare. U New Yorku na aerodromu otvaraju se vrata aviona, Kohl izlazi i čuje prvo pitanje: "Gospodine Kohl, hoćete li posjetiti peep-show u našem gradu?"
Kohl je zbunjen: "Peep-show? Gdje je to?"
Slijedeći dan u novinama veliki naslovi:
Prve riječi Helmuta Kohla u posjetu Americi: "Gdje je ovdje peep-show?"

3. Novinar pita Jelcina za vrijeme posjeta SAD-u:
" Kako se osjećate u SAD-u, gospodine Jelcin?"
"Dobro", odgovara ovaj.
"Možete li nam dati malo dulji odgovor?"
Jelcin: "Mogu. Ne baš dobro."

4. Mislav Bago: "Gospodine Sanaderu, zašto ste dali jednu izjavu, zatim ste dva dana šutjeli o tome, pa ste se ponovo izjasnili potpuno suprotno od toga?"
Sanader: " Znate li što se onda dogodilo, zašto to nismo učinili?"
Mislav Bago: "Znam. Čekali ste da Vas nazove netko iz Bruxellesa."