Pošto ugled?

Kako pohvaliti suradnike?

„O umijeću trgovanja“

Poštovani čitatelji,
Ovaj broj posvećujem temi prodaje.“Kupac je kralj“ kažu stručnjaci, prodavači, literatura. Evo jedne anegdote.
Američki pisac Mark Twain otišao je do svog susjeda da bi posudio jednu knjigu.
“Naravno da ću Vam rado pomoći“, reče susjed, „ali moram Vas zamoliti da knjigu čitate kod mene. Vidite, ja imam princip: nijedna knjiga ne smije napustiti moju biblioteku.“
Nakon nekoliko godina isti susjed zdvojno zazvoni na Twainova vrata: “Pokvarila mi se kosilica, mogu li posuditi Vašu?"
„Rado ću Vam pomoći“ odgovorio je Twain, ne trepnuvši okom.
“Ali vidite, ja imam jedan princip: smijete je upotrijebiti samo u mom dvorištu.“

Ova anegdota pala mi je na pamet kad sam prije tjedan dana kao dugogodišnji pretplatnik izvjesnog mobilnog orepratera htjela zamijeniti dva stara mobilna aparata za nove. Inače, neprekidno me obasipaju povoljnim ponudama, raznim paketima, opcijama. I onda, kad je moj petogodišnji sin slučajno ispustio moj mobitel u WC školjku (ili ništa nije slučajno?), krenem ja u akciju kupnje.
Ali brus! U dućanu mi kažu da je cijena objavljena na internetu, nažalost, pogrešna. Da oni u kompjutoru imaju drugu cijenu. Da im je žao, ali - da je ono što piše u njihovom kompjutoru ispravno.
I sad si mislim - milijuni kuna utrošenih na reklame bačeni u vjetar! Samo pet minuta da kupac shvati kako uopće nije važan, da je prevaren, da je važan kompjutor, a da se do nekog šefa koji iza nekih tajanstvenih vrata poručuje da to sami riješimo - ne može!
Znaju li oni da se loša vijest širi barem 10 puta brže od dobre (ovaj put 2000 puta )? Ne znaju, jer imaju manjkavo znanje o prodajnim vještinama, o dugoročnom građenju ugleda, reklamacijama, poslovnoj kulturi.
Ali imaju svoje principe. Sasvim mi je jasno da im za poslovanje trebaju zaštitari. Da ih zaštite od bijesnih i prevarenih kupaca.